уторак, 15. јануар 2013.

Viva Vox u Njujorku






Svi mediji su zdusno pozdravili taj cin (a oni koji nisu, nisu ni preneli niti blatili - RTS), promovisanje srpske kulture i slavljenje razlicitosti. Medjutim u tome svemu nisam video srpsku vec pozapadnjacenu srpsku muziku, kulturu.




Lepo je to sto su tamo nastupili ali vise je nastup delovao kao solo nastup neke grupe pre nego kao prikazivanje nase kulture (ako je uopste i ima?).


Clanovi hora nisu obuceni u srpske nosnje, vise od pola pesama je bilo na engleskom, naziv grupe takodje na stranom jeziku, nije bio nijedan srpski instrument vec hladni unificirani globalizovani glasovi i poamerikanizovano izvodjenje. A sve to diktirao Jeremic, omrazeni coveculjak poslat sa Zapada... Znate vec.


Bravo za Viva Vox i za pet minuta slave, ali nisam uzivao jer mi se ne svidja njihovo izvodjenje.


Ali ipak koga poslati u tu politicku instituciju i na kraju krajeva zasto im pevati? Zasto pevati bilo kojoj politickoj instituciji, Evroviziji ili politicaru osim za malo slave, para i guranja tvoje muzike po medijima?


Djordje Balasevic je pevao Titu, DOS-u i na kraju Tadicu. Bora corba DOS-u a Bajaga DS-u, Lana Del Rey americkom predsedniku, Katy Perry i Marilyn Monroe, americkim vojnicima na Bliskom istoku i Vijetnamu... Niko ne kaze da im muzika nije popularna ili okej, ali po koju cenu? Ne postaju li njihovi slusaoci preprodani politickim umesto umetnickim idejama?


U jednom filmu Vudi Alena “Vicky Cristina Barcelona  (2008)” je spanski pisac spalio sve svoje pesme tvrdeci da covecanstvo nije dostojno njih, francuski kompozitor Jean-Baptiste Lully je spalio svoja muzicka dela pred smrt (iako je sakrio kopije), dok u srednjovekovnoj Firenci si morao da budes clan esnafa ne bi li dobio posao umetnika, a postao cenjen tek kad prestanes da popravljas (prepevavas tudja) i proizvodis svoja dela i od zanatlije postanes umetnik.[1]


Da li ce od zanatlije postati umetnici i koliko je kostao ovaj nastup to samo clanovi grupe Viva Vox znaju. Nije se mnogo promenilo od italijanskih mecena do danasnjih PR menadzera, svako svoju robu gura gde misli da ce biti kupaca. Svakom strpljivom slusaocu i posmatracu bice jasno kroz neko vreme zasto se ovo sada ovako desava, “zato se zivot mora ziveti unapred a razumeti samo unazad”.







[1] Danijel Dz. Borstin, Svet stvaranja, Geopoetika, 2004 Beograd

Нема коментара:

Постави коментар