Posto je kapitalizam suptilna forma kanibalizma i ekonomskog
fasizma suludo je pricati o prijateljstvu u istom sistemu. Medjutim iz najvecih
zivotnih problema oicno izadjemo sa prijateljem koji nam ostane za ceo zivot.
Medjutim kakav je nas zivot u Srbiji promena mnogo a prijatelja sve manje.
Ne mogu da ne primetim kako su se ljudi vise druzili sa
vreme sankcija devedesetih, kada je nestajalo secera, brasna ili ulja. Kako su
ljudi imali zivot i drustvo, bez ipoda, interneta ili masovnih medija.
jednostavno su bili primorani da se druze. Plus beda ih je drzala zajedno. Sa
promenama 2000.-e pocelo je ekstremno razvrstavanje, na bogate i siromasne.
Naravno kanibalizam kapitalista umesto da ujedini siromasne on ih je jos vise udaljio.
Danas se komsije jedva javljaju na ulici, prijatelji kako godine idu se svi
vise smanjuju, a rodjaci kao i da ne postoje.
Naravno uvek uspeva prijateljstvo koje ne trazi insteres.
Ali danasnje je drustvo od interesa. Pogotovo gradsko, gde niko nista ne
proizvodi i gde su manje vise fizicki i intelektualno svi jednaki, pa se posao,
partner i drustvo tesko prastaju nekome drugome. Kada ti neko uzme ono sto si
mogao da imas naravno da ce se samo mrznja razviti.
Samoca i dosada je odlica postmodernog parazitskog drustva,
uglavnom po gradovima, a posto sela umiru u srbiji logicno je da prijateljstva
nece ni biti jer grad, plus kapitalizam tera ljude da se odvajaju a ne spajaju.
Cak i kad gledamo popularne TV shoove vidimo izolovanost, pogotovo medju
muskarcima. Charlie Sheen, nema nijednog ortaka osim brata kojeg mrzi. U RL-u zivi sa kurvama. Bas kao sto je i
scenarista biografskog sitcoma napisao “Jeftinije je platiti kurvu nego se
ozeniti”. Njegov zivot se svodi na opijanje i jurnjava za zenama. Taj maco zivotni
stav i ubija sve heteroseksualce da stvore prijatelje jer tako pokazuju
ranjivost i emocije, zato maco muskarci idu na utakmice ili ih gledaju i tu
dozivljavaju onu praiskonsku srecu kada se pobedi protivnik, jer muska
prijateljstva se baziraju na lidersipu i rivalstvu a ne kao zenska na bliskosti
i razmenjivanju emocija. Muskarci praktikuju korist i praksu, dok zene uzivaju
u ispijanjima kafe i analiziranju emocija i zasto se on nije javio. Muskarci
progutaju knedlu kada su odbijeni i nastave dalje. Zato se i namecu
prijateljstva sa pederima i zenama jer pederi se ne plase da ce oskrnaviti svoj
maco stajl pokazivanjem i deljenjem emocija sa zenama. Zato i vecina muskaraca
posle fakulteta ili tridesete ima sve manje muskaraca za prijatelje, jer se
jednostavno odbijaju svojim a i nametnutim principima “usamljenog vuka” i “ratnika
zalazeceg Sunca”.
Muskarce iz te usamljenosti spasava samo zena ili devojka
preko koje onda ON ima nove prijatelje tj. prijateljice. A kasnije i bilo kakvu
socijalizaciju i zivot. naravno ove stavove je skoro nemoguce izmeniti osim
izmeniti sam lik i paradigmu muskarca. Zato mediji i propagiraju metroseksualca
kao simbola novog muskarca koji vise lici na zenu nego na cuvenog lovca.
Medjutim ne moze se promeniti slika tri milijarde ljudi za pola veka
propagande.
Dakle pare, izgled i interesovanja su ono sto definise svako
prijateljstvo. Sto vise slicnoga od ta tri veca je mogucnost prijateljstva.
Naravno danas je prijateljstvo samo korist pa se zato i traze oni koji nece od
tebe traziti korist, medjutim pre ili kasnije svakome zatreba nesto i eto kraja
prijateljstva. Pogotovo medju muskarcima. Ne izvrsavanje necega se smatra
izdajom a samim tim i krajem odnosa. U muskim prijateljstvima se uvek trazi sve
vise, i kada ulozi postanu previsoki ili ostane zivotni prijatelj ili neko koga
ce ogovarati ceo zivot. Nekada su logori zblizavali ljude. Oni koji su
preziveli ostali su bliski jer tragedija spaja ljude. Danasa ko pobegne iz
logora srbije tesko da se seti nekoga ko je ostao da trune ovde.
Sistem razmene usluga ce samo jos vise unistiti i to malo medjuljudskih
odnosa sto je preostalo u ovoj drzavi.
Kucni ljubimci ce sve vise postati ti
postmoderni prijatelji koji su ipak dovoljno glupi da nas uprkos svim
drustvenim nedostacima vole. Ili bar da pokazuju nesto sto mi smatramo
ljubavlju. Oni ce uvek biti tu a kad umru jednostavno ih mozete zameniti sa
novim. Sto je zapravo odraz masovne proizvodnje koja je cist kapitalizam, koja prati masovnu potrosnju i usamljenu
gomilu koja vapi za bliskim odnosima.
Sve teze postaje naci i decka i devojku. Krugovi su uski a
upasti u bilo koji je nemoguce. na kraju se sve svodi na slucajnog prolaznika.
A realno ko se jos udao/ozenio za neku koju je sreo na ulici. Sistem u srbiji
je znam prijatelja od prijatelja. A takvih prijatelja naravno uvek ima malo za
pravi izbor. A kad se predje trideseta a singl si izbori postaju sve manji kao
i druzenje, a smrt sve pozeljniji ishod agonije zvana potraga za srecom koju je
proizvela masina za masovnu proizvodnju i kapitalizam.
Usamljene gomile ce lutati u svojoj vecnoj potrazi za
postmodernim prijateljstvom jer to je ono sto donosi vrli novi svet - pun ljudi,
prazan ljudi.
Нема коментара:
Постави коментар