петак, 1. јануар 2016.

2015.




Čitam domaće medije i nijedan nije napravio presek stanja šta je bilo i kako nam je prošla 2015. godina. Svi ćute kao da je bila sa svim normalna godina, Blic i Politika čak dele tekst Atlantika kako je bila najbolja sa nekim statistikama kao iz Orvela. Ovo je bila godina još jedna u nizu uništenja ljudi i mlitave banana države koju zovemo Srbija. Navešću samo neke od najvećih događaja kojih se sećam a bilo ih je na stotine ako ne i hiljade više kada se uzmu u obzir i lokalna dešavanja.



Migranti sa Bliskog Istoka o kojima se više uopšte ne priča a posledice i cilj niko ne zna, jedino stoji da je navodno Soroš njih pokrenuo

Hrvatska blokada carinskih prelaza koja je nanela milionsku trgovinsku štetu obema zemalja
Cenzura bukvalno svih medija a ponajviše se ističu Pink, Happy, Prva, B92, Kurir, Informer, Alo, Politika. Ostali kao NSPM ili Novosti samo slede šablon. Jedan od bednijih primera plaćene opozicije je kad je Tasovac državnim parama finansirao dokumentarni film protiv Vučića, a režiser niko drugi do najuporniji pljuvač SNS-a Slaviša Lekić. Svi su oni plaćeni iz kase budžeta Srbije kao što je navedeno u istraživanju portala KRIK, a kasa Srbije se puni iz MMF-a.

Gašićev helikopter i sedmoro poginulih pa zatim njegovo navodno smenjivanje. Komična i jadna je bila predstava kao i protest da novinari ne kleče, a nijedan nije smeo da pita ko je odgovoran za pad helikoptera, iako je izveštaj komisije generalštaba rekao da je primarno posada kriva. Na kraju frustracija plaćeničkih kukavica koji sebe nazivaju novinarima je doživela erupciju kad je "novinarka" CIA televizije N1 potpuno izdrkano i bahato ispitivala očigledno ometenu u razvoju poslanicu Vulinove stranke. Nad njom je smela novinarka da se izivljava dok pred Keramičarem kleči.

Bajka o Beogradu na vodi koji će se graditi preko 30 godina, a zapravo je samo beskonačna rupa u budžetu Srbije. Odličan projekat za beskonačno slikanje i prikazivanje "uspeha" svih sledećih Vlada.
Napad na direktorku Agencije za borbu protiv korupcije kao i njenog novinara i potpuno neverovatna izjava iste da napad nije prijavila policiji jer nema poverenja u nju.

Smešno je bilo i hapšenje 80 bivših direktora i funkcionera od kojih će 0 biti osuđeno ili će se sudski procesi vući po fijokama kao u slučaju stečajne mafije. A predmeti vađeni radi ucenjivanja i pritiska da ćute SNS-u.

Zatim vest koja je potpuno nezapaženo prošla u domaćim medijima a po meni možda i najbitnija je da su Amerikanci ispod Bora pronašli najbogatiju zlatnu žicu na planeti. Oni i Kanadska kompanija bukvalno kradu naše zlato zadužujući nas sa njihovim MMF kreditima. To naravno prolazi sasvim nezapaženo jer su u fokusu bljuvotine sa ljudske Farme kao i njihovna ljubavna saga između manekena državnog mafijaša drukare i skupe raspale kurve od botoksa.

Kad smo već kod farme više i nije vest da je Srbija zatrpana najgorim neispravnim GMO mesom iz EU, Argentine i Brazila koje uvozi firme Petra Matijevića i Miodraga Kostića. Takođe pijemo i neispravnu vodu iz vodovoda ali to nije samo događaj 2015. godine, već događaj decenije na koji su svi oguglali.

Poseta Džo Bajdena Hrvatskoj gde je održao i lekciju Kolindi, slovenskom predsedniku Borut Pahoru kao i našem Tomi Diplomi jer je primetio da mnogo skreće ka Rusiji. Naravno taj događaj je toliko debilno ispraćen da je fokus bio samo na ljubljenju Kolinde. Druga velika poseta je bio Džon Keri koji je naravno samo spomenuo da su srpski vojnici potrebni u Siriji. Naravno opet su mediji pažnju stavili na to kako je Keri duhovit i kako je zasmejavao sve zvaničnike.

Prebahate plate mnogih direktora i funkcionera kao uobičajeno jednodnevno iščuđavanje nad upišanom državom a naravno tu prednjači napredni kadar kao Jorgovanka, njen zet, muška kurva Maje Gojković ili direktorka Politike. I oni su samo kap u naprednjačkom moru krađa i prodaje zemlje.
Skandal oko  Dušana Vujovića (agenta iz Svetske banke) i njegovog bahatog smenjivanja šalteruše u banci jer ga nije prepoznala je završila samo kao ismevanje. Potpuno ista priča je bila kad su otkrili da je Siniša Mali kupio 24 stana u Bugarskoj.

Povećanje penzija za 250 dinara kao apsolutno pišanje po krezubim penzionerima i njihovoj nezaposlenoj deci od koje 50% ne radi, smatram kao kulminaciju neoliberalnog logora u kojem živimo a bodlje osećamo na svakom ulasku u prodavnicu.

Zatim nebrojno nasilnih preuzimanja vlasti od strane SNS-a širom Srbije, gde SNS aktivisti tuku, napadaju, prete, podmićuju, plaćaju i učlanjuju koga stignu samo da se dokopaju vlasti na lokalu. Toliko je bilo tih slučajeva da bi samo u protekloj 2015. godini mogla da se napiša opširnija knjiga.
Negde krajem godine je takođe izbio skandal kad je Majkl Kirbi pozvao urednike svih većih medija kod sebe na ručak i održao im lekciju. U mnogim državama ovo bi bio razlog za gašenje medija kao i proterivanje tog ambasadora. Ali kod nas je to sasvim normalna pojava. Čak se urednici utrkuju ko će biti servilniji sluga okupatoru.

Ne treba zaboraviti ni samoponižavanje Žike Šarenice koji po nalogu tajne vlasti je morao da napravi od sebe pedersku budalu. Kladim se da je dobro nasmejao svoje gazde iz senke koji uživaju u takvim spektaklima gde prvo izgrade zvezdu kao Majli Sajrus pa onda joj nakače penis na čelo i obuku joj sado mazo odelce.

Za kraj zanimljiv primer PR prevare je bio i slučaj sa Tonus hlebom, gde je PR kompanija PrPapper mrežom svojih ljudi krenula da prvo blati taj proizvod a zatim da nudi svoje usluge kriznog PR-a. Prevara je daleko komplikovanija jer u njoj učestvuju desetine ljudi i nekoliko glavnih medija kao Blic, Informer i Telegraf.

U svemu ovome ne treba zaboraviti ni nepostojeću opoziciju.

Šešelj se takoreći priklonio Vučiću i to je valjda i bio razlog puštanja iz Haga da uništi i ono malo rusofilstva u Srbiji.

DS se raspao na još jedan deo, neki kažu po diktatu Vučića, gde Jevrej Borko Stefanović pravi što je najgore potpuno lažnu levicu i koji dobija najviše prostora u svim medijima da reklamira tu laž i prevaru od stranke.

Treća Srbija takođe još jedna frakcija koja je po diktatu Vučića nastala u Novom Sadu
Zatim mizeran i očajnički pokušaj stvaranja novog DOS-a od strane Zorana Vinarija Živkovića. Srećom naišao je na veliki otpor ono malo budnih ljudi u Srbiji.

Pokret Dosta je bilo takođe baulja po blatu a ostale partije ne vredi ni pominjati jer im je cenzus san.





Нема коментара:

Постави коментар