понедељак, 20. јун 2011.

Vladavina medijima







Gustav Le Bon je u svojoj knjizi “Psihologija Mase” još pre sto i kusur godina definisao neke pojave vezanu za masovna okupljanja, gde se pojedinac identifikuje sa liderom i potpuno mu se prepušta na milost i nemilost njegovih želja i aspiracija. Danas se to isto radi samo mnogo perfidnije i indirektnije preko medija.


Međutim ono što se kao kontra toga dešava je da ti lideri ili samo-proklamovane zvezde ne mogu je da isprate svoje fanove. Jedan od primera je i tviter akaunt Čarlija Šina, gde njega prati 4,237,512 ljudi  a on 43, a usput je ušao i u Ginisovu knjigu sa najbržim skupljanjem tolikih pratilaca na toj mreži.[1] A po njegovom raskalašnom a la Kaligula životu je i snimana serija “Two and a half men” koja je imala rekordnu gledanost u Amrerici od preko 15 miliona gledalaca po epizodi.[2][3]

Međutim ono što me je zaintrigiralo da počnem da pišem je sinoćnji koncert Amy Winehouse koji je postao totalni debakl[4], iako se prema njoj ponašalo kao prema kraljici[5]. Niko nije mogao da joj priđe, oko Hajata se jedva prolazilo, čak joj je i Mobi ustupio termin da ona bude pre njega, dosao Šutanovac, valjda jer ga je marketing menadžer savetovao da se pojavi, isto važi i za Đilasa i Čedu. A ona ironično tolikoj slavi i očekivanjima potpuno podbacila.

Da li je bila pijana , drogirana ili oba nije ni bitno. Bitan je njen kurvinski odnos prema svojim fanovima, isto kao i Čarlijev ili Klintonov koji nije znao da je u Crnoj Gori ili Makedoniji[6] ili Fejsbuk lidera Egipatske revolucije Wael Ghonim-a[7] (Guglov regionalni marketing menadžer), koji je očigledno postavljen od strane Gugla da širi anti-Mubarak proteste, i koji kada je revolucija sa 846[8] mrtvih a 6,400 povređenih[9] okončana silaženjem Mubaraka sa prestola, on je nastavio da živi svoj sjajni zivot, boleći ga baš za mrtve.
Oni su ionako bili samo kolateralna šteta u projektu “Arapsko proleće”[10]

Isto kao i mi sa pištaljkama i loncima u oktobarskoj revoluciji 2000. Kada su nas očigledno poslati sa Zapada “Otporasi”, DOS-ovci, i samoproklamovani “nezavisni mediji “ Studio B, B92, Danas, Evropljanin i mnogi drugi lagali da će biti svega samo ako Milošević siđe sa prestola a da ne pričam o flajerima koji su nam Zapadnjaci bacali iz aviona 99. godine[11] pozivajući nas na puč protiv Miloševića. A danas neki od tih otporaša sede u poslanickim klupama, a neki šire “demokratiju” po Bliskom istoku, tj. “Arapskom proleću”[12]

Dok god budemo obožavali slike sa svetlećih ekrana do tada ćemo i da živimo u bednoj anonimnosti ovakvih alkoholičarki kao sto je Amy WINE-house, koja ironično ima hit pesmu “Rehab” ili Katty Perry koja takođe veliča u svom spotu Last Friday Night[13] svoje one-night stand-ove, žestoko opijanje sa 13 godina, jebanje sa strancima i uopšte svako krajnje bolesno ponašanje za nekog ko ima 13 godina, a spot je kako ona kaže radjen po istinitom dogadjaju[14]. I onda imamo vest : “Srbija je u svetskom vrhu po broju maloletničkih trudnoća, a statistika pokazuje da svake godine zatrudni oko 7.000 devojaka uzrasta između 15 i 19 godina.”[15][16]

Da ne bude da sam neki fuddy-duddy ili neki lažni moralista, ali sa 13 definitivno ne trebati trčati go kroz park, pumpati nepoznatu kurvetinu sa žurke ili opijati se kao da nema sutra. Ili ako to vec radis treba znati posledice a ovih 7.000 devojčica iz Srbije očigledno neznaju. 

Platon na račun toga govori o velikoj cenzuri muzike i tekstova jer kako on kaže najlakše se dolazi do uma preko muzike i to na indirektan način.

Nije li muzika, Glaukone, osnova vaspitanja zato što ritam i harmonija najdublje prodiru u unustrašnjost duše i najviše je obuzimaju , unoseći u nju plemenitost i otmenost , ali samo kada je muzičko obrazovanje dobro vođeno, jer u protivnom neće imati takve efekte?[17].

Upravo tu je poenta, loša muzika neće imati kvalitetne efekte na naš život. A isprva Platonova cenzura muzike mi je delovala veoma čudno, međutim ono što se danas dešava je upravo cenzura, kontra cenzura ove Platonove, cenzura kvalitetne muzike, kvalitetnih i korisnih vesti. Svaki dan citamo o Ceci kako je dobila kućni pritvor i izdala jos jedan album iz kućnog zatvora, Ani Nikolic kako je igrala za Tomu Zorića[18] ili Jelenu Karleušu koja je najurena od strane par gitarista u Zaječaru.[19] Međutim nikako da dođemo do nekog kvaliteta, bilo u muzici bilo u tekstu.

Takav trend uništavanja kvaliteta, ili bar njegovo sklanjanje u stranu će se samo nastaviti. Rijaliti šhoovi će se samo umnožavati do beskraja[20] sa sve imbecilnijim protagonistima i sadržajima koji će već sutra biti zamenjeni novim kretenima koji imaju seks u bazenu, pokazuju sise ili ponižavaju sebe i druge na bilo koji nezamisliv način.[21] Sve dok ne postanemo kao Američki retardi koji ne znaju da čitaju posle osnovne ili srednje škole i koji žive od znanja i na račun stranih imigranata.[22][23] Za fakultete ko bude mogao da plati biće srećan ali ni tamo nas neće čekati bolji nastavni kadar od onih glupača sa Pinka i rijaliti shou budala.[24] 

Trend opadanja očekivanja uspeha od svoje dece uočava i Farid Zaharija u svojoj knjizi “Postamerički svet”, gde se sve više outsource-uje posao u Inidiju ili Kinu sve dok ne ostanu samo prodavci hamburgera u Americi.

Ostali svet uči kako da se takmiči sa Amerikom tamo gde su ljudi gladni posla i uspeha i još uvek ne toliko otrovani od strane Zapadnjačkih medija i instant “zvezda”, koji žive od skandala i naravno TV stanica koji golotinju unovčavaju prodajom relkamnog prostora između pokazivanja sise i dupeta.

Vladavina medijima i njena koncentracija se neće zaustaviti sve dok ne budu svi mediji i gledaoci pod istom produkcijskom kućom. Navešću samo neke brojke : The Walt Disney Company je imao prihod od 36 milijardi u 2010. godini sa 149.000 zaposlenih[25], News Corporation 32 milijarde[26] (koji je imao FOX televiziju u Srbiji a sada je to Prva Srpska), Time Warner 26 milijardi[27]

Broj dnevnih novina i njihov tiraž nam govori koliko je bitan uticaj medija, u Srbiji postoji 11[28]  dnevnih novina, i naravno da one ne mogu da žive od reklama već od političkih donacija koje dobijaju a za uzvrat plasiraju i politički podobne tekstove i vesti. Koliko puta vidimo reklamu NIS-a ili EPS-a po medijima, a zapravo se iza toga krije donacija države, zapravo ljudi koji rade po tim resorima koji onda posredno uređuju i te novine. A nasuprot ovome u Engleskoj koja ima 10 puta više stanovnika nego Srbija i plus mogu preko celog sveta da izvoze svoje informacije i novine i tamo izlazi samo 15 nacionalnih dnevnih novina. [29]

Nova srpska politička misao dobija donacije od ministarstva kulture republike Srbije, Telekoma, skupstine grada Beograda, Grand Proma i drugih…[30] Vreme je “kupljeno” od strane Miškovića još 2007. komlikovanim putem za 370.000 evra[31]. Pravda ni ne krije da je u vlasnistvu Naprednjaka, neki čak i pišu u tim novinama.

Sovjetski “Trud” je imao dnevni tiraž od 21,500,000 primeraka 1990. godine[32]. Nedeljnik “Argumenty i Fakty”[33] po njihovim rečima je imao 1991.godine tiraž od 33.5 miliona primeraka. Kod nas je “Blic Žena” damping cenom izbacila konkurente a onda imala nedeljni tiraž od 200.000 primeraka. Naravno i cene reklama su u skladu sa gledanošću, posećenošću i tražnjom za određenim medijem. “Wall Street Journal” koji čita svetska biznis elita i ima tiraž od 2,092,523 dnevno i pripada News Corporation konglomeratu, u njemu preko cele strane crno-bela reklama kosta $164,300[34]. U boji u istom izdanju preko cele strane reklama kosta $210,300[35]. Washington Post naplaćuje $100,000[36] za reklamu preko cele strane… Ako se reklamni prostor kupuje preko neke od reklamnih agencija njihov postotak je 15% od celokupne cene reklame. Samo pitanje je da li reklamne agencije imaju dil sa medijima pa im mediji đuture prodaju većinu svog reklamnog prostora za 15% nižoj ceni od regularne ili reklamne agencije taj % naplaćuju od onoga ko zakupljuje taj prostor.[37]

U Srbiji su te cene dosta niže, normalno zbog demografske strukture, broja mogućih citalaca kao i zbog njihove kupovnoj moći. Pa tako u dnevnom listu “Pravda” preko cele strane reklama crno-bela košta 120 000 dinara a u boji 160 000 dinara.[38] Politika za celu stranu naplaćuje 185 000 dinara, dok za naslovnu stranicu naplacuje 205 000 din.[39] Kurir za naslovnu trazi 250 000 ispod imena lista,[40] dok pored imena lista kosta 160 000[41] dinara. Blic je najskuplji pa za celu stranu,(očigledno ne naslovnu) trazi 238 000, a ako je u boji 380 000 dinara a za manje oglase se može meriti po kvadratnom milimetru oglas.[42]
 
Ubacivanje dodadnih sadrzaja u sredinu novina kao sto su pamfleti, vodiči ili drugi reklamni materijal računa se po gramu. A za PR tekstove dodatno se naplaćuje 30% na dogovorenu cenu. Samo problem kod ljudi koji ne rade u marketingu, PR-u ili medijima generalno je taj što neće prepoznati plaćeni tekst kao sto je PR od reguarne vesti. Pa se tim gubi kredibilitet svake vesti jer na kraju krajeva svaka vest i jeste plaćena od strane onih koji kupe medije akvizicijom[43] ili se reklamiraju preko njih a u cilju “nevidljivog uredništva”.

Poenta je da posrednici vladaju svetom zvali se oni bankari, investiocioni/penzioni fondovi, trgovci, berzanski brokeri, konobari, DJ-jevi, glumci,vlade, međunarodne organizacije ili mediji. Središte pažnje, moći i bogatstva se koncentriše upravo u onima koji ništa ne proizvode a mnogo troše. Gugl tako kada se traži neki novi film preko njega prvo izbacuje svoj sajt YouTube, i na njemu trejler traženog filma, a pored video klipa okači reklamu koju vide milijarde ljudi. Youtube u koji je u vlasništvu Gugla postavlja reklame vezane za video koji gledas, pa ako gledaš video o brakovima, izbacuje ti pop-up reklame gde kupiti mladu sa Istoka. To su uglavnom Ukrajinke i Ruskinje, a da bi chat-ovao sa njima trebaš da uplatiš virtuelni kredit na tom sajtu www.anastasiadate.com gde 1000 poena košta 400 dolara. Sada je ta manipulacija pretrage od strane Gugla stavljena pod istragu od strane America’s Federal Trade Commission.

A ako nemaš 400 dolara nema priče o zenidbi već samo rad i to ako imaš sreće van robovlasnickih odnosa negde u državnoj administraciji. Ukoliko pak si sa Zapada i pokreneš neki uspešni online posao, vrlo brzo ćeš biti otkupljen od strane medijskih konglomerata i opet robovati velikim korporacijama i Guglovoj manipulaciji pretrage interneta koju upravljaju matematičari poznatiji kao “optimizatori pretrage”.[44][45]

Za razliku od prodavačica svojih tela sa Istoka i uspešnih online preduzetnika izgubljenih duša ima mnogo više i one broje u Srbiji "Milion nezaposlenih, 650.000 ispod granice siromaštva i oko 350.000 onih sa minimalnom zaradom[46]" dok posrednika ima daleko manje i daleko bolje žive na račun ovih jadnika. Svaki urednik Kurira, ALO!-a, Politike ili Večernjih Novosti zna da može da unajmi nekog klinca od 20 godina bez ikakvog znanja i poslati ga na teren i dobiti neku skarednu vest nego da regularno plaća stalno zaposlenog iskusnog novinara  sa svojim mišljenjem.

Posrednici elektrišu masu na sve moguće načine, poslednji zanimljiv primer je uništavanje Vankuvera od strane onih koji tamo žive SAMO zbog toga jer im je klub izgubio hokejašku utakmicu.[47]A neki su se čak i slikali pored stvari koje su unistili i ponosno to postavljali širom interneta.[48][49] Policija sada ima dokaze razbacane po internetu, samo im treba vremena da skupe i da podignu optuzbu ako hoće protiv tih klinaca bez budućnosti, škole i nade za ičim.

Dok se ovi klinci iz Vankuvera slikaju za džabe "Hello" magazin je platio dva miliona dolara Anđelini Džoli za slike njene ćerke Šajlo kad se rodila.[50] A urednici su takođe veoma srećni čak i tom cenom jer neki kao što je glavni urednik „Večernjih novosti“ Manojlo Manjo Vukotić koji ima mesečnu platu od 700.000 dinara ne razmišlja ni o čemu do o povećanom tiražu i kako da izbegne optužbe o vlasništvu Večernjih Novosti.[51] A u izadavkoj kući Color Press Group  koja izdaje brojne magazine, a najpoznatiji je Svet, uredničke plate su od 800 do 2.000 EUR, a najbolje zarade imaju marketing agenti, koji osim plate imaju i procenat.[52] A za to vreme 77 odsto valjevaca troši manje od 20.000 dinara mesečno za kupovinu svakodnevnih proizvoda iz sastava potrošačke korpe.[53]

I onda se kao mediji pitaju zašto se mladi iživljavaju tokom protesta ili atrofiraju u anonimnosti kao M.L. (39) iz Uba koja pet godina nije imala ni gde da izađe iz kuće[54]?

Nije bitno koji je povod , da li je to Kosovo, Mladić, Karadžić, prohibicija alkohola, parada ponosa ili izgubljena utakmica hokeja… Stvar je ista. Mladi nemaju gde, ne znaju kako a uglavnom ni ne znaju zašto to rade što rade. Znaju samo da im je loše i da hoće to da kažu. A mediji artikulisu taj bes u ono šta samo medijima odgovara.

Nekada spinom vesti[55], nekada podstrekivanjem[56], a nekada cenzurom[57].

I onda kada se pojavi velika nejednakost usled konstantne indoktrinacije medijima da uspešan mladi muškarac treba da se brije Gilette-om (koji je btw đubre od brijača), koristi Rexonu (koja je isto loša kao i ostali brendovi) protiv smrada i vozi kabriolet Chevrolet, a atraktivna devojka pere kosu Šaumom, šminka se maks faktorom i izlazi samo ako se muškarci okreću na ulici za njom ili svi stoje u njenom redu jer žena u reklamama nije žena ako nema potvrdu muškaraca za to, isto važi i za muškarce, ako nemaju materijalne imovine onda oni nisu za ženu kakvu je nametnula reklama ili uopšte ženu. Tada za ovako postavljene stvari moraju da rađaju društvene bolesti : Nasilje, bolesti zavisnosti i razbojništva jer takve ciljeve samo mali postotak može da ostvari. S tim u vezi javljaju se sve učestalije pucnjave po školama,[58]smrt empatije i izolovanost pojedinaca usled nemogućnosti da ispuni medijske zadate paradigme o načinu svog postojanja i izgleda.

Pre pada Berlinskog zida deca od 13-16 godina iz mog kraja su čitala Karl Maja, Nemačkog pisca kojie bio inspirisan divljim Zapadom, i iz njegovih knjiga preuzimali uloge: Apača ili bandita. Moja generacija posle pada Zida je čitala i razmenjivala Italijanske stripove ali i jureći se po šumama sa daskama koje su bile simboli za puške. A današnja generacija od 13-19 godina ne čitaju ništa duže od jednog tvita ili Fejsbuk statusa. 

Današnji instant klinci preuzimaju uloge Keti Peri, Keshe, Cece, Ratka ili Gadafija jer to je ono što danas mediji nude, knjige su mrtve, stripove niko i ne izdaje i ostaje naravno ono što se šeruje i lajkuje na Fejsbuku. Samo se poistoveti sa njima a ne moraš da ideš dalje od svoje stolice, računara, ne moraš da citaš knjige, imaš maštu i potrudiš se da je doživiš kada ti je sve servirano kući sa 3D tehnologijom. Ne treba ti ni kondicija jer ionako ćeš sedeti ceo dan kako kući tako i na poslu. Takođe ne moraš da imaš prijatelje ili razmenuješ znanje i brojeve stripova koje nemaš. Samo klikni i ceo svet je tu ispred očiju ali ne i u duši.

Završetak ove globalne jurnjave za novim tržištima i jeftinijom radnom snagom, sumanutom hiper-brzom akvizicijom i divljom privatizacijom komunističkih zemalja poznatijom kao “Šok Doktrina”, vidim u unutrašnjem krahu ideologije “slobodnog tržišta” i vladavine posredništva, bas kao što su Rimsko carstvo, crkva i komuinizam krahirali iznutra. A znaci su vec prisutni.

Svet (Zapad) će jednog dana da saplete samog sebe kada kamate ne budu mogle da se isplate, kada svi dugovi stignu i kada novac bude postao samo prazna brojka na svetlećem ekranu bankomata,stim sto će neki opet imati bolje startne pozicije u odnosu na druge baš kao što i sada neki imaju život Bogova a većina robova.

Izmanipulisanost ideologija i društvenih sistema se konstantno ponavlja u istoriji a sve u cilju kontrole i mučenja većine od strane pojedinaca.

"The only thing new in the world is the history you don't know. " Harry S. Truman





[1]Charlie Sheen Sets New Guinness World Record for Twitter  http://mashable.com/2011/03/03/charlie-sheen-sets-new-guinness-twitter-record/
[8] Egypt unrest: 846 killed in protests - official toll http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-13134956
[9] Isto
[13] Katy Perry - Last Friday Night (T.G.I.F.)  http://www.youtube.com/watch?v=KlyXNRrsk4A
[14] “She added: “Most of that song is actual truth, apart from the ménage à trois… unfortunately! But, yes, streaking in the park, that’s what we did, so we had to write a song about it the next day!”” http://www.mtv.co.uk/artists/katy-perry/news/261855-katy-perry-streaking-naked-russell-brand
[17] Platon “Drzava” strana 71. Beograd , Dereta 2005.
[19] Rokeri sabotirali nastup Jelene Karleuše u Zaječaru http://www.svetplus.com/vesti.asp?vid=8653
[25] UNITED STATES  SECURITIES AND EXCHANGE COMMISSION http://www.sec.gov/Archives/edgar/data/1001039/000119312510268910/d10k.htm
[34] Costs for Advertising in Newspapers  http://www.gaebler.com/Newspaper-Advertising-Costs.htm
[35] isto
[36] isto
[37] Isto
[41]  isto
[43] Kao sto je Ringier Svajcarska kompanija kupila Blic.
[47] Vancouver Riot PHOTOS: Frustration Over Canucks Loss Spills Into Downtown Streets http://www.huffingtonpost.com/2011/06/16/vancouver-riot-photos_n_877936.html
[52](Biznis) Robert Čoban, vlasnik "Color Press Group": Tabloidi se isplate više od politike  http://www.ekapija.com/website/sr/page/177001
[55] Politika i RTS devedesetih su održavali Miloševićev režim prikazujući proteste DOS-a kao daleko manje nego što su bili. Ili neizvestavanjem sa ratišta, ili umanjujući vesti i značaj poginulih na ratištima devedesetih.
[56] “Liberalni” mediji Danas, Vreme, Radio Studio B, Indeks Radio, koji su podstrekivali narod na izlazak na ulice u 19:30 kao i za vreme 5. oktobra 2000 godine. Skorašnji primer je Radio Fokus, koji se trudio podstrekivanjem i pozivanjem naroda na ustanak da napravi novi 5. oktobar kada je Tomislav Nikolic trebao da izvede 16.Aprila “Stiropor revoluciju”.
[57] Smenjivanje urednika ALO!-a jer je kritikovao Borisa Tadića u par svojih kolumni. Kao i smenjivane i gašenje emisije “Retrovizor” 2008. godine koja je išla na b92 u kojoj je Ljubomir Živkov kritikovao Borisa Tadića. Takođe zanimljiva je i cenzura sa poslednjeg protesta protiv odvođenja Ratka Mladića u Hag da ni jedna televizija nije prenosila taj protest gde se skupilo nekoliko hiljada ljudi.

Нема коментара:

Постави коментар